Svemir. To je radno mjesto zvjezdarnice Apollo. Najljepše radno mjesto koje možete zamisliti. Moje ime je Danijel Reponj. Vlasnik sam ovih web stranica i zvjezdarnice Apollo. Radim kao astronom amater u mojoj zvjezdarnici Apollo. Astronomi amateri su ljudi koji uživaju baveći se astronomijom ali im astronomija ne služi kao izvor prihoda. Hvala vam što ste došli ovdje i nadam se da ćete baš tu pronaći odgovore na svoja pitanja i naučiti nešto novo.
Sirius B
Zvijezda Sirius (α CMa / α Canis Majoris) najsjajnija je zvijezda na našem nebu. Nalazi se u zviježđu Veliki pas (Canis Major). Sjaji sjajem od -1,46m zvjezdane magnitude. Od Zemlje je udaljen svega 8,6 svjetlosnih godina i jedna nam je od najbližih zvijezda. U usporedbi s našim Suncem, Sirius je oko 2 puta veće mase, 1,7 puta većeg sjaja, 25,4 puta je veći od Sunca, ali i veće temperature koja iznosi oko 9440 oK.
E sada, ono što je zanimljivo je to da je Sirius dvojna zvijezda. To znači da se u blizini njega nalazi još jedna, manja zvijezda i one se okreću oko zajedničkog centra mase. Ta manja zvijezda je Sirius B. On je bijeli patuljak i ima manju masu od Siriusa A. Uz to, tisuće je puta slabijeg sjaja od Siriusa A. Bijeli patuljci su ugasle zvijezde, koje više ne proizvode energiju, nego samo isijavaju preostalu. Nekada je Sirius B bio nekoliko puta veće mase od Sunca, no njegov proces proizvodnje energije završio je (prošao je u međuvremenu i fazu crvenog diva). Danas Sirius B ima masu gotovo jednaku Sunčevoj, no promjer mu je sličan promjeru Zemlje. Sirius B ujedno je i Suncu najbliži bijeli patuljak.
Odlučio sam ga snimiti. Da bismo ga snimili potreban je teleskop što većeg promjera objektiva i s većim povećanjem. U tu sam svrhu koristio teleskop Celestron 11 SCT Schmidt-Cassegrain. On je dovoljno moćan da može udovoljiti tom zahtjevu. Koristio sam astrokameru ZWO ASI462MC i apokromatski TS Optics APO Barlow 2.5 x. Sam Sirius A (ta najsjajnija zvijezda) je toliko blještala da se slabašni sjaj komponente B (Sirius B) vidio samo na trenutke, tako reći između spikeova svjetla Siriusa A. No, to je bilo dovoljno da ga osjetljivi senzor astrokamere zabilježi.
Snimao sam video zapise duljine jedne minute. Planirao sam ih stackirati kako bih dobio jasniju sliku. To se međutim pokazalo kao neuspješno. Naime, blještavilo A komponente u potpunosti je “izbrisalo” slabašni svjetlosni trag komponente B na konačnom rezultatu stackiranja. Zbog toga sam morao primijeniti drugu metodu. Jednostavno sam “listao” sličicu po sličicu video zapisa i tražio one na kojima se vidi Sirius B. I tako sam mogao izdvojiti dovoljno materijala na kojima možete vidjeti slabašni sjaj Siriusa B. Naravno, to može biti puno bolje, no ne i u ovim uvjetima u kojima sam ja snimao.
Siriusova sezona promatranja je pri kraju. On je sada nisko nad jugozapadnim obzorom. A poznato je da što su objekti nisko, tim više dolazi do loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi koji onda dovodi do takvih uvjeta da se objekti slabog sjaja poput Siriusa B, jednostavno ne mogu kvalitetno vidjeti niti snimiti. Sirius je zvijezda jesenjeg i zimskog neba i tada se nalazi dosta visoko na nebu, pa je i lom svjetla u atmosferi značajno manji jer prolazi kroz manji sloj zraka koji time pruža manje turbulencije pa je i slika kvalitetnija.
Svjestan sam te činjenice, no ipak sam odlučio iskušati sreću, i eto, snimiti “štenca”. Naime, stari Grci su ga zvali Pasja zvijezda jer se nalazi u zviježđu Veliki pas. Za kvalitetniji snimak Siriusa B, očito ću morati pričekati jesen i zimu pa ponoviti snimanje tada, kada uvjeti za njegovo promatranje budu bolji. A do tada, zadovoljit ću se ovim snimcima u svojoj kolekciji.
