Zvjezdane vedute – Dama među zvijezdama

Umjetnički prikaz zviježđa Djevica

Početna stranica Projekta Zvjezdane vedute s popisom zviježđa koja će se snimati, nalazi se ovdje pa ju svakako držite na oku radi lakšeg praćenja.

Dogodovštine sa snimanja

Snimanje zvijezda koje ćete ovdje vidjeti, uglavnom je proteklo u redu, onako kako sam i očekivao. Jedini problem je bio s dvojnom zvijezdom γ Virginis Porrima. Isto kao i zadnji puta, prilikom snimanja materijala za potrebe teksta Zvjezdane vedute – medvjedići na nebu i zvijezdom Alula Australis, tako je i ovdje bio problem na fotografiji uhvatiti trenutak kada je atmosfera na djelić sekunde bila dovoljno mirna da se obje komponente Porrima A i Porrima B snime kao odvojene komponente. No, uspio sam u tome.

*Zviježđe Djevica / Virgo. Ljubaznošću: Stellarium*

Nije bilo moguće stackirati sve snimke, pa sam izdvojio samo jednu na kojoj se jasno vide obje zvjezdice. Za to sam također morao koristiti veliki teleskop i veliko povećanje da bi se zvijezdu moglo razlučiti u dvije komponente od kojih se sastoji. Koristio sam teleskop Celestron 11, koji ima promjer objektiva 280 mm i žarišnu duljinu od 2500 mm pa mu još dodao i Barlow 2,5 x kojime sam mu žarište produljio na 6250 mm.

*Linije zviježđa Djevice. Ljubaznošću: Stellarium*

A onda sam se sjetio da sam 3. lipnja 2017. godine snimao okultaciju te iste dvojne zvijezde, Mjesecom. Za razliku od sada, nisam snimao fotografije nego sam snimao video zapis tog događaja. Zato sam i njega također uvrstio u ovaj tekst jer taj snimak pokazuje nešto što mnogi od vas zasigurno nikada ranije niste vidjeli. Okultacije zvijezda Mjesecom se događaju relativno često, no ova je bila nešto drugačija. Posebna je.

*Karta zviježđa Djevica / Virgo. © Ljubaznošću: IAU and Sky & Telescope magazine (Roger Sinnott & Rick Fienberg)*

Rekao bih da je užitak bio dvostruki jer su u igri bile dvije zvijezde. Mjesec je dva puta u vrlo kratkom razmaku okultirao obje zvijezde, a kasnije su se isto tako vidjele kako izlaze iza Mjeseca. Zahvaljujući vremenu u kojem živimo, imao sam zadovoljstvo to snimiti i dobio priliku pokazati vam kako to izgleda. Kako ćete vidjeti niže, i Oton Kučera joj se divio i čudio, spominjući ju u svojoj poznatoj knjizi Naše nebo. Pa budite strpljivi, u tekstu niže nalazi se i taj video. A ako vas zanima što sam sve snimio, ima toga dosta zbilja zanimljivoga, pogledajte u rubrici Video.

Galaksije u Djevici — *U zviježđu Djevice nalazi se mnoštvo galaksija. Ljubaznošću: Stellarium*

Djevica (Virgo)

Zviježđe Djevica nas podsjeća na starogrčku legendu o Astrei, boginji pravde, koja je živjela u Zlatnom dobu.

α Vir ili Spica (Klas) je udaljena 220 svjetlosnih godina. Prividni sjaj joj je 1,21^m. To je pomrčinska promjenljiva zvijezda čije komponente imaju period revolucije od četiri dana.

β Djevice ili Alaraf ili Zavijah je sunce spektralnog tipa F8. Njena apsolutna veličina je jednaka prividnoj, što znači da je udaljena 10 parseka.

γ Virginis ili Porima je dvojni sustav kojega grade dvije zvijezde spektralne klase FO. Oko svog gravitacijskog centra obiđe jedanput u 172 godine. Kutna udaljenost ovih zvijezda je 5″ a daleko su 35 svjetlosnih godina.

Okultacija dvojne zvijezde Gamma Virginis – Porrima Mjesecom

ε Vir ili Vindemiatrix je žuti gigant klase G6. Udaljena je 93 svjetlosne godine.

U zviježđu Virgo nalazi se ogroman broj galaksija koje sačinjavaju skup nazvan po ovoj konstelaciji. Jedanaest njih našlo se u Messierovom katalogu pa ćemo ih ukratko opisati.

*Mnoštvo galaksija u zviježđu Djevice. © Ljubaznošću: Stjepan Prugovečki*

M 49 (NGC 4472) je eliptična galaksija označena kao E1, a udaljena je 41 milijun svjetlosnih godina. Magnituda 8,6^m dozvoljava promatranje bez većih problema. Ovaj zvjezdani sistem ima divovske razmjere i masu od bilijun sunčevih.

Galaksija M 49 (NGC 4472). © Image credit: Matthias Flügge

Premoštena spirala SBc označena je s M 58 ili NGC 4579 i udaljena jednako kao i prethodna. Dimenzije su joj 8′ x 6′, a sjaj 8,2^m. Masa joj je približno jednaka masi Mliječnog puta.

*Galaksija M 58. © Ljubaznošću: Tomislav Anić*

M 59 (NGC 4621) je eliptična galaksija iz Virgo grupe i ima magnitudu 9,3^m. Tip joj je E5 i dimenzije 2′ x 1′. 5.250 milijardi sunaca je gradi. 1939. godine Fred Zwicky je u njoj registrirao eksploziju supernove.

Nedaleko od M 59 može se opaziti galaksija M 60 eliptični sustav koji u NGC katalogu nosi broj 4649. Magnituda ove mrlje svjetlosti je 9,2^m. Također spada u divovske eliptične galaksije. Eric Holmberg joj u svom “Catalogue of External Galaxies” daje masu od bilijun sunaca.

Galaksije M59 i M 60. Image credit: Antoine Grelin

Spiralna galaksija M 61 ima sjaj od 9,6^m i udaljenost 41 milijun svjetlosnih godina. Ubraja se u tip Sc i usprkos velikih linearnih razmjera, masa joj je mala. Procjenjuje se na svega 50 milijardi sunčevih.

NGC 4774 ili M 84 je SO tip galaksije neka vrsta prelaznog oblika između eliptičnih i spiralnih sistema. Ima magnitudu 9,3^m i promjer 2′. Praktično ova je spiralna galaksija bez spiralnih krakova. Ovaj objekt je identificiran i kao radio izvor. Po Holmbergu, M 84 ima masu od 500 milijardi sunaca.

Galaksija M 84. © Image credit: Hubble ESA

M 85 također je tip SO i ima sjaj od 9,3^m. Ima nešto manju masu od prethodnog sistema ali su im mnoge druge veličine slične.

Galaksija M 85. © Image credit: Hubble ESA

Eliptična galaksija E3 tipa M 86 (NGC 4406) je udaljena 20 milijuna svjetlosnih godina. Magnituda joj je 9,7^m i dimenzije na nebu 3′ x 2′. 130 milijardi sunčevih masa ulazi u nju.

Galaksija M 86. © Image credit: Hubble ESA

Divovska eliptična galaksija M 87 (NGC 4486) je jedna od najvećih i najsjajnijih eliptičnih sustava. Promjer joj je 3′, sjaj 9,2^m. Posebno se ističe po mlazu izbačene materije. Okružuje ju “halo” od oko 1000 kuglastih skupova. Mlaz materije se pruža na udaljenost od 1500 parseka od galaksije i spektar mu je plavlji od nje. Svjetlost ove izbačene materije je vrlo polariziran, mlaz nije kontinuiran već sadrži nekoliko zgušnjenja. M 87 je snažan radio izvor, novija istraživanja govore o prisustvu rendgenskog zračenja. Masa galaksije je 800 milijardi sunčevih.

EO tip galaksije M 89 svjedoči da je sferičnog oblika. Sjaj sistema je 9,5^m i promjer 3′. Masa joj je za 50 milijardi sunaca veća od mase naše galaksije.

Galaksija M 89. © Image credit: Hubble ESA

M 90 (NGC 4569) je jedna od najvećih spiralnih galaksija. Ulazi u tip Sb, ima sjaj od 10,0^m i dimenzije 7′ x 3′. Pravi promjer galaksije je 42,7 kiloparseka. Masa joj spram tog nije naročito velika i procjenjuju se na 80 milijardi sunčevih.

Galaksija M 90. © Image credit: Carsten Frenzl

M 104 (NGC 4594) je poznata kao “Sombrero maglica“. Magnituda joj iznosi 8,7^m i također je član Virgo grupe. Okružena je kuglastim skupovima i presječena jasno izraženom trakom tamnog materijala. Među Messierovim objektima M 104 bi trebala biti najmasovnija. Holmberg smatra da sadrži 1,3 bilijuna sunčevih masa.

*Galaksija M 104 Sombrero. © Ljubaznošću: Ivica Jerčić*

Grčki alfabet

Kao što već sigurno znate, vidjeli ste to puno puta, mnoge zvijezde i objekti u svemiru nose oznake iz grčkog alfabeta. S obzirom da nam on nije u svakodnevnoj uporabi, ovdje su popisana sva slova grčkog alfabeta, velika i mala kao i njihovi nazivi. To će vam olakštati snalaženje i prepoznavanje objekata koji imaju nazive ili dijelove naziva slovima iz grčkog alfabeta.

Veliko slovo	Malo slovo	Naziv	Veliko slovo	Malo slovo	Naziv
Α	α	alfa	Ν	ν	ni
Β	β	beta	Ξ	ξ	ksi
Γ	γ	gama	Ο	ο	omikron
Δ	δ	delta	Π	π	pi
Ε	ε	epsilon	Ρ	ρ	ro
Ζ	ζ	zeta	Σ	σ, ς	sigma
Η	η	eta	Τ	τ	tau
Θ	θ	theta	Υ	υ	ipsilon
Ι	ι	jota	Φ	φ	fi
Κ	κ	kapa	Χ	χ	hi
Λ	λ	lambda	Ψ	ψ	psi
Μ	μ	mi	Ω	ω	omega

Kučerine astronomijske crtice

Legendarni Oton Kučera u svojoj je knjizi Naše nebo, 1895. godine napisao:

I u Djevici nam se je na čas ustaviti, jer je za prijatelja neba puna zanimljivih stvari. Najprije zvijezda 61 u Djevici. U staro je doba bila posvema uz zvijezdu 63., kako je danas Alkor uz Mizara u Velikom Medvjedu, pa takvu ju i spominju najstariji izvori egipatski i helenski.

Nu ostavila je tečajem stoljeća svoga druga i brzim je lijetom poletjela k jugo-zapadu tako, da to već stari opaziše prostim okom – jedini do sada primjer, da je prostim okom opaženo pomicanje nekretnice po nebeskom svodu! Smela je s toga već Aristotela i cijelu njegovu školu. God. 1880. bijaše od prilike 1° 14′ daleko od zvijezde 63., a nema tomu 2000 godina, pa je bila od nje daleko tek 40′. 5000 godina unatrag bila je između zvijezda 69 i 63, a za 5000 godina bit će tik zvijezde 55.

Kako je to jedini primjer na cijelom nebu, gdje se prostim okom dalo ustanoviti, da nekretnica mijenja svoje mjesto na nebeskom svodu, to nam je opomena, da nas osjetila jamačno varaju, kad nas uče, da su zvijezde na nebu prikovane sjajne točke!

…

No čudo nad sva čudesa u tom je zviježđu svojom krasotom dvostruka zvijezda γ u Djevici. Oba su sunca velikoga sjaja: treće veličine, a jedno jedva 6″ daleko od drugoga. Već je Bradley ovaj par zvijezda god. 1781. rastavio i od onoga su ga vremena s osobitom pomnjom astronomi pratili.

Pak što li sve na tom dvosuncu nađoše! Prvi motritelji bilježe boje objema jednako žutkaste i sjaj jednak. Nu g. 1819. bijaše jedna znatno slabija od druge. g. 1833. opet jednakoga sjaja, a god. 1835. opet mnogo slabija. I boja im se mijenjala. Glavna je zvijezda uvijek ostala žuta, no pratilica joj prelazi u zelenu boju. Nu još više: jedno sunce obilazi oko drugoga u elipsi i treba za to nekih 194 godine. God. 1893. bilo je ondje, gdje ga je vidio Bradley god. 1781. Kako je cijela staza slučajno k nama licem okrenuta, vidimo ju i mjerimo posvema točno.

God. 1834. bijahu, gledane sa Zemlje, tako blizu jedna drugoj, da ih ni jedan od tadašnjih teleskopa nije mogao da rastavi, tek se moglo opaziti, da zvijezda γ nije okrugla točka, nego nešto oduljena. Od tada se sve više razilažahu i daljina im u god. 1911. bijaše 6″. Poradi toga ih već dobar durbin od 2″ otvora (2″ = 2 palca = 54 mm) može danas da rastavi. Danas su im veličine jednake.

Legenda kaže

Na Djevicu se uvijek gledalo kao na božanstvo, veliku Božicu. Babilonska legenda govori kako je vrlo davno, na Zemlji nestalo svjetla. Biljke su prestale rasti, a bilo je i sve manje životinja. Događalo se to kada se kaldejska božica zemlje i plodnosti, Ištar, uputila kroz sedam vrata podzemlja, u namjeri da pronađe svoga muža Tamuza. Njega je u lovu ubio vepar. Kada je Ištar prošla kroz prva vrata, na Zemlju se spustio mrak, a svjetlo se ugasilo. Ona nije odustajala i išla je dalje, sve dok nije došla do kraljice podzemlja. Zamolila ju je da joj vrati Tamuza, njenog muža, no ova je to odbila. Ostali bogovi su se zabrinuli i zaprijetili kraljici podzemlja. Nakon toga, ona je popustila i boginji Ištar vratila Tamuza. Kada su se njih dvoje vratili natrag na površinu Zemlje, svjetlo se vratilo i svijet je opet oživio.

Ako vam neki pojmovi koji se ovdje spominju nisu jasni, tada njihovo objašnjenje potražite u Astronomskom rječniku koji se nalazi u repozitoriju zvjezdarnice Apollo.

Želite li točno znati gdje se što od navedenoga nalazi, toplo vam preporučujem da iskoristite Stellarium, besplatni planetarijski program koji će vam pokazati sve što vas zanima. Ako vam ne odgovara instaliranje na svoje računalo, postoji i Stellarium na webu pa ga možete koristiti bez instaliranja, na njihovim web stranicama. Isto tako, postoji i Stellarium za vaše pametne telefone i tablete, kako za Android, tako i za Appleove uređaje.

Zahvale

Velika zahvala Muhamedu Muminoviću, autoru mnogih udžbenika iz astronomije u bivšoj Jugoslaviji. Generacije su odrastale učeći iz njegovih knjiga, o svemiru. Jedna od njih je i knjiga Zvjezdane staze iz koje potječu i ovi tekstovi koje ste upravo pročitali. Ljubazno mi je dozvolio da ih koristim za svoje potrebe snimanja zviježđa, na čemu mu se izuzetno zahvaljujem.

Također se zahvaljujem i Željku Andreiću, poznatom zagrebačkom astronomu i graditelju astronomskih instrumenata. Sve priče o legendama o tome kako su nastala zviježđa, marljivo je prikupljao, ispričao i dozvolio mi da ih objavim ovdje.

Hvala astronomima s Astroforuma Zvjezdarnice što su mi ljubazno ustupili svoje astrofotografije za potrebe ovoga članka.

Zahvale:
Stjepan Prugovečki – Galaksije u Djevici
Matthias Flügge – Galaksija M 49
Tomislav Anić – galaksija M 58, galaksija M 61
Antoine Grelin – Galaksije M 59 i M60
Hubble ESA – Galaksije M 84, M 85, M 86 i M 89
Saša Nuić – galaksija M 87, galaksija M 104 Sombrero
Carsten Frenzl – Galaksija M 90
Ivica Jerčić – galaksija M 104 Sombrero

Neke od spomenutih materijala, i još više, možete pronaći na stranicama prvog hrvatskog elektroničkog časopisa za astronomiju i astronautiku M111, na čemu se zahvaljujem Marinu Tumpiću, koji ih je prikupio i sačuvao na webu. Neke od njih nalaze se i u repozitoriju zvjezdarnice Apollo.