Sunčeva slikovnica – 2025.

Zanimljivost

Sunce je golema kugla plazme (74 % vodik, 24 % helij, 2 % ostali elementi).
Temperatura:
Jezgra: ~15 milijuna °C – tu nastaje plazma zbog ekstremne fuzije.
Fotosfera: ~5.500 °C – i dalje dovoljno vruće da materija bude u obliku plazme.
Korona: milijuni °C – vrlo razrijeđena, ali super vruća plazma.

Zanimljivost

Sunce je plazmena kugla – nema krutu površinu koja bi se okretala kao Zemlja ili Mars.
Na ekvatoru: puni okret traje ~25 dana (sinodički ~26,2).
Na polovima: puni okret traje ~35 dana.
Srednje širine (oko 30°): ~27 dana – zato se uzima Carringtonov period.
Dakle, ekvator pretječe polove. To je kao kad bi se na ploči gramofona unutarnji dio vrtio brže od vanjskog.

Sunčeve pjege – zanimljivosti

Magnetna čudovišta – pjege nastaju na mjestima gdje je magnetsko polje izuzetno jako i „zavrće” plazmu.
Tamne, ali užarene – djeluju tamne jer su hladnije od okolnog fotosfera (oko 4.000 K naspram 5.800 K), ali bi i dalje svijetlile poput užarene peći da ih vidiš izolirane.
Velike kao planeti – neke pjege mogu biti promjera većeg od Zemlje.
Putnici – zbog rotacije Sunca pjege se pomiču po disku, a astronomi su ih koristili za određivanje Sunčeve rotacije.
Životni vijek – male pjege traju danima, a divovske i više mjeseci.
Solarni ciklus – broj pjega raste i opada u prosjeku u ciklusu od 11 godina.
„Dalekozor povijesti” – kineski astronomi bilježili su ih već u 4. stoljeću pr. Kr. golim okom kroz maglu ili dim.
Utjecaj na Zemlju – brojnije pjege povezane su s većom aktivnošću Sunca, bakljama i koronarnim izbačajima mase.
Maunderov minimum – razdoblje gotovo bez pjega u 17. stoljeću koincidiralo je s tzv. „malim ledenim dobom” u Europi.
Zrcala našeg Sunca – promatranje pjega danas je važno za predviđanje svemirskog vremena i zaštitu satelita i energetskih mreža.

Zanimljivosti – teleskopi i promatranje Sunca

Sigurnost na prvom mjestu – uvijek je potreban specijalni solarni filter ispred objektiva; nikada se ne smije promatrati Sunce bez zaštite.
Baader AstroSolar folija – jedan od najpopularnijih filtera jer daje prirodnu bijelu sliku Sunca.
H-alfa teleskopi – koriste uskopojasne filtere (oko 656,3 nm) i otkrivaju prominencije, baklje i filamente koje ne vidiš u bijelom svjetlu.
Kalcijev K linija – teleskopi s filterima na 393,4 nm omogućuju promatranje kromosferskih detalja koje ljudsko oko teško uočava, ali kamere bilježe sjajno.
Projekcijska metoda – stara, ali sigurna: Sunčeva se slika projicira na bijelu ploču pomoću teleskopa ili čak jednostavnog dalekozora.
Mali teleskopi – veliki rezultati – već teleskop od 60–70 mm s dobrim filterom otkriva mnoštvo pjega.
Mak i SCT teleskopi – s folijom ili filtrom na ulazu daju odlične rezultate u bijelom svjetlu.
CCD/CMOS astrokamere – omogućuju snimanje kratkih videozapisa iz kojih se izvlače oštre slike metodom „stackinga”.
Rotirajuće Sunce – snimke u razmaku od nekoliko dana lijepo otkrivaju kretanje pjega preko diska.
Amateri i profesionalci rame uz rame – amaterske snimke često dopunjuju profesionalne baze podataka (npr. SIDC, Solar Dynamics Observatory).

Zanimljivosti – Sunce i povijesna promatranja

Najstarije bilješke – kineski kroničari su još 364. pr. Kr. zapisivali pojave tamnih pjega na Suncu, ponekad vidljivih golim okom kroz maglu ili dim.
Aristotel i Sunce – Aristotel je bilježio da ptice nestaju i da se dan pretvara u noć tijekom pomrčine Sunca, ali nije znao objasniti uzrok.
Pomrčine kao zloslutni znakovi – u Mezopotamiji pomrčine su smatrali upozorenjem bogova i često bi „rezervnog kralja” postavili na prijestolje dok opasnost ne prođe.
Ptolemej i geocentrizam – u svojem Almagestu Ptolemej je detaljno obrađivao kretanja Sunca, ali unutar pogrešnog geocentričnog modela.
Prva teleskopska promatranja – 1610. godine Galileo Galilei, Thomas Harriot i Johannes Fabricius gotovo istodobno počinju promatrati Sunčeve pjege teleskopom.
Sukob s Crkvom – Galileu su pjege bile dokaz da nebo nije „savršen kristal”, što je potkopavalo tadašnje teološke tvrdnje o nepromjenjivosti neba.
Newton i prizma – Isaac Newton pokazao je da Sunčeva svjetlost sadrži spektar boja, što je bio temelj za kasniji razvoj spektroskopije.
Fraunhoferove linije – Joseph von Fraunhofer je 1814. otkrio tamne apsorpcijske linije u Sunčevom spektru – ključ za otkrivanje kemijskog sastava Sunca.
Helij s neba prije Zemlje – 1868. tijekom pomrčine, astronomi su u spektru Sunca otkrili novi element – helij, koji je na Zemlji pronađen tek kasnije.
Eddingtonova ekspedicija – 1919. godine tijekom potpune pomrčine Sunca potvrđeno je Einsteinovo predviđanje zakrivljenja svjetlosti, što je Sunce učinilo glavnim „eksperimentalnim dokazom” opće teorije relativnosti.

Teleskopi i Sunce – povijesne zanimljivosti

Prvi teleskopi (1608.) – Hans Lippershey u Nizozemskoj patentirao je „dalekozor”, ali već godinu kasnije Galileo ga usmjerava prema nebu – i prema Suncu.

Galileo i projekcija Sunca (1611.) – Galileo je Sunčeve pjege promatrao tako da je sliku projicirao na papir – sigurna metoda koja se koristi i danas.

Johannes Fabricius (1611.) – prvi je objavio knjigu o Sunčevim pjegama, koje je promatrao kroz teleskop – i zadobio opekline očiju.

Newtonov reflektor (1668.) – prvi teleskop s ogledalom, eliminirao kromatsku aberaciju i postavio temelje modernih reflektora, kasnije korištenih i za solarna opažanja.

Herschelove opažanje Sunca (18. stoljeće) – William Herschel koristio je teleskop s filterom i tvrdio da Sunčeve pjege utječu na klimu na Zemlji.

Prva H-alfa opažanja (1868.) – Jules Janssen i Norman Lockyer otkrivaju prominencije koristeći spektroskop i uskopojasne filtere.

Coronagraph (1930.) – Bernard Lyot konstruira instrument koji omogućuje opažanje Sunčeve korone i bez potpune pomrčine.

Veliki solarni teleskopi (20. stoljeće) – na Havajima i Kanarskim otocima grade se teleskopi posebno namijenjeni proučavanju Sunca (npr. McMath–Pierce Solar Telescope).

Svemirski teleskopi – teleskopi poput SOHO (1995.) ili Solar Dynamics Observatory (2010.) omogućuju neprekidno praćenje Sunca u više valnih duljina.

Amaterska revolucija (21. stoljeće) – dostupnost H-alfa i Ca-K teleskopa i filtera (npr. Coronado, Lunt, Baader) omogućila je i amaterima da snimaju prominencije i filamente kao nekad samo profesionalci.

Sunce i fotografija – povijesne zanimljivosti

Prvi snimci Sunca (1845.) – pariški fizičari Louis Fizeau i Léon Foucault snimili su prvu dagerotipsku fotografiju Sunca – vidi se čak i nekoliko pjega.
Rani pioniri (1850-e) – John Adams Whipple u SAD-u snima Sunca pomoću teleskopa u Harvard College Observatory – najstarija američka astrofotografija.
Fotografski dnevnik pjega (1858.) – Warren De la Rue izrađuje fotografski atlas Sunčevih pjega – prva sustavna dokumentacija.
Fotografija pomrčine (1860.) – prva fotografirana potpuna pomrčina Sunca u Španjolskoj potvrdila je da su prominencije zaista dio Sunca, a ne optička iluzija.
Helij otkriven kamerom (1868.) – snimke spektroskopom tijekom pomrčine pomogle su u identifikaciji helija, elementa koji tada još nije bio poznat na Zemlji.
Fotografske ploče (krajem 19. st.) – staklene ploče postale su standard u solarnim opservatorijima, omogućujući precizne mjere i arhive.
Prva filmska snimanja (1900-te) – kratki filmski zapisi pomrčina omogućili su proučavanje dinamike prominencija u stvarnom vremenu.
Spektroheliograf (1905.) – George Ellery Hale uvodi instrument kojim se Sunce fotografira u specifičnim valnim duljinama (npr. H-alfa) – otkrivene su strukture kromosfere.
Svemirske fotografije (1960-e) – sateliti poput OSO-a snimali su Sunce u ultraljubičastom i X-području koje s tla ne vidimo.
Digitalna revolucija (2000-te) – CCD i CMOS kamere, zajedno sa softverom za „stacking”, omogućile su amaterima da postignu razlučivost kakva je prije bila rezervirana za profesionalne opservatorije.

Vrijedni astronomski resursi o Suncu

SpaceWeather.com – svakodnevne vijesti o Sunčevoj aktivnosti i aurorama
https://www.spaceweather.com

SpaceWeatherLive – detaljne analize sunčevih pjega, baklji i prognoze svemirskog vremena
https://www.spaceweatherlive.com

NOAA/SWPC (Space Weather Prediction Center) – službene prognoze i upozorenja o solarnim olujama
https://www.swpc.noaa.gov

NASA Solar Dynamics Observatory (SDO) – spektakularne snimke Sunca u različitim bojama i valnim duljinama
https://sdo.gsfc.nasa.gov

SOHO (Solar and Heliospheric Observatory) – satelit koji prati Sunce još od 1995. godine
https://soho.nascom.nasa.gov

NSO (National Solar Observatory) – znanstveni projekti i instrumenti za istraživanje Sunca
https://nso.edu

SIDC/SILSO – baza podataka o sunčevim pjegama i dugoročnoj aktivnosti Sunca
https://sidc.be/silso