Klima Virovitice

[hr COLOR=”red”]

Napisala: mr. sc. Janja Milković, Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb
Ovaj članak objavljen je u školskom listu Plavi mramor 2 – 2000. GLOBE grupe Osnovne škole “Vladimir Nazor” Virovitica.

[hr COLOR=”red”]

Uvod

Čovjek je oduvijek bio, i još je, ovisan o vremenu. Zato i nije neobičan interes čovjeka za vrijeme od davnih sve do današnjih dana. Neprekidno je pokušavao razumjeti i protumačiti što se to oko njega događa. Neobične, opasne i rijetke pojave zapisivao je. Tako u starim kronikama i ljetopisima nalazimo zapise o jakoj hladnoći, suši, poplavama, potresima i sličnim pojavama. Pokušao se zaštititi od loših utjecaja, i što je još važnije, pokušavao je predvidjeti buduće događaje i vrijeme. Tako su nastali stoljetni kalendari. Pojavili su se u Europi krajem 17. i početkom 18. stoljeća, i uz Bibliju, bile su to najčitanije knjige toga doba. Prvi hrvatski stoljetni kalendar potječe od stenjevačkog župnika Tomaša Mikloušića, objavljenje 1819. godine i doživio je nekoliko izdanja. Nedavno je, 1996., u knjizi Pučko vremenoslovlje M. Sijerkovića, ponovno objavljen dio tog kalendara tiskanog 1850. godine.

Tek sredinom 19. stoljeća počinje u Europi, ali i kod nas, sustavno mjerenje različitih meteoroloških elemenata instrumentima. To je omogućilo prikupljanje raznovrsnih meteoroloških podataka, a njihovom analizom došlo se do prvih pouzdanih spoznaja o vremenu i klimi širom zemaljske kugle.

Od tada se meteorologija razvijala vrlo brzo. Danas je gotovo nemoguće zamisliti svakodnevni život, bez recimo prognoze vremena, koja je samo mali dio primijenjene meteorologije, ali najpoznatiji i najomiljeniji njezin dio u pučanstvu.

Pregled meteoroloških mjerenja u Virovitici

Meteorološka mjerenja u Virovitici počela su još u prošlom stoljeću. Koliko se može zaključiti iz pisanih izvora (Penzar i Penzar 1978; Penzar i Grisogono 1984; Penzar, B., i suradnici, 1996) prva meteorološka postaja počela je s radom 1884. godine. Bila je to klimatološka postaja u središtu grada, koja je osim oborine mjerila temperaturu i druge meteorološke elemente. Više od deset godina vodio ju je virovitički ljekarnik Ivan Besz. Na žalost, kao i na mnogim drugim meteorološkim postajama tog doba, nije bilo moguće održati neprekidna mjerenja, te danas ne raspolažemo neprekinutim nizom duljim od sto godina. Bilo je puno prekida u radu postaje u Virovitici. U pojedinim razdobljima bila je to samo kišomjerna postaja, tj. mjerila je samo oborinu, snijeg i odabrane pojave. Čak i u razdobljima kad je postaja radila i postoje podaci, dio njih zbog povijesnih razloga nije u Hrvatskoj, nego se nalazi u Mađarskoj i Austriji.

Ovdje je za analizu klimatskih prilika Virovitice korišten niz meteoroloških podataka iz razdoblja 1965. – 1995. Analizirani su osnovni meteorološki elementi koji čine klimu nekog mjesta ili područja, a to su: temperatura zraka (srednje mjesečne i godišnje, apsolutne maksimalne i minimalne temperature, te broj dana s karakterističnim temperaturama) oborina (srednje mjesečne i godišnje količine, najveće dnevne količine uz broj dana s oborinom <= 1,0 mm, broj dana sa snijegom i maksimalna visina snježnog pokrivača) relativna vlažnost zraka (srednje mjesečne i godišnje vrijednosti u %), naoblaka (srednje mjesečne i godišnje vrijednosti, uz to i broj vedrih i oblačnih dana), vjetar (razdioba smjera i brzine vjetra) i broj dana s pojavom tuče, grmljavine, mraza, magle i dana s olujnim vjetrom. Prikaz svih ovih podataka za spomenuto razdoblje nalazi se u tablici 1.

Temperatura zraka

Temperatura zraka jedan je od najvažnijih meteoroloških elemenata u proučavanju vremena i klime. Srednje mjesečne i godišnje temperature zraka iz duljeg niza godina, daju nam srednje ili prosječne temperaturne prilike nekog mjesta ili područja. Ujedno taj niz srednjih višegodišnjih mjesečnih temperatura zraka daje prikaz godišnjeg hoda temperature, tj. pokazuje promjene iz mjeseca u mjesec tijekom godine.

Prema mjerenjima posljednjih tridesetak godina prosječna godišnja temperatura iznosi 10,5 °C. Najhladniji mjesec u godini najčešće je bio siječanj s temperaturom od -0,3 °C, a najtopliji srpanj, s temperaturom koja je iznosila 20,5 °C. No, ne mora uvijek biti tako. Najveću srednju mjesečnu temperaturu u pojedinim godinama mogu imati i susjedni mjeseci, kao što se to i dogodilo 1979. kad je najtopliji mjesec bio lipanj, ili u još devet godina u ovom razdoblju, kada je najtopliji mjesec bio kolovoz. Slična je situacija i sa najhladnijim mjesecom u godini. Najčešće je to siječanj no mogu to u pojedinim godinama biti i veljača ili prosinac, pa čak i studeni (1988. godine).

Važna karakteristika temperaturnih prilika su i apsolutno najviše i najniže temperature zraka izmjerene tijekom duljeg razdoblja. Apsolutna maksimalna i minimalna temperatura zraka karakteriziraju ekstreme koji se mogu pojaviti na nekom mjestu ili području. Apsolutno najviše temperature zraka najčešće su izmjerene u prosječno najtoplijem mjesecu, srpnju, no mogu se javiti u kolovozu i nešto rjeđe u lipnju. Najviša temperatura zabilježena u promatranom nizu u Virovitici iznosi 39,2 °C i izmjerena je u lipnju 1965. godine. Apsolutno najniže temperature najčešće se javljaju u siječnju, no mogu se javiti u prosincu i veljači, podjednako često, te znatno rjeđe u studenom. Najniža temperatura u promatranom nizu izmjerena je u siječnju 1987. i bila je -24,3 °C. Kao što pokazuju analizirani podaci raspon izmjerenih temperatura prilično je velik, i kreće se od -24,3 °C do 39,2 °C.

Uobičajeno je promatrati i dane kada temperatura poprima određene vrijednosti. U hladnom dijelu godine to su ledeni i studeni dani, a u toplom dijelu, broj vrućih dana i broj dana s toplom noći. Tako je ledeni dan definiran kao dan kada je najniža temperatura manja ili jednaka -10,0 °C. U prosjeku takvih dana je oko devet godišnje i najviše ih je u siječnju, oko četiri takva dana. Studeni dani su dani kada je najviša dnevna temperatura zraka manja od 0,0 °C. Prosječno godišnje ima oko 20 takvih dana i najviše ih je u siječnju (9 dana), a zatim u prosincu (oko 6 dana). Naročito ljeti, interesantan je broj vrućih dana, tj. dana kada je najviša dnevna temperatura veća ili jednaka 30,0 °C. U prosjeku godišnje u Virovitici ima 15 vrućih dana, i najviše ih ima u srpnju i kolovozu. Ako se tijekom cijelog dana i noći temperatura ne spušta ispod 20,0 °C govorimo o danima s toplom noći. To su obično teški, sparni dani kada niotkuda nema osvježenja, čak niti noću. No na sreću takvi dani su prilično rijetki i javlja se samo jedan takav dan svake druge godine.

Oborina

Oborinom nazivamo sve ono što pada iz oblaka (kiša, snijeg, susnježica, tuča) ili se taloži na površini zemlje ili predmetima na njoj (rosa, mraz, inje). Oborina se mjeri jednom dnevno, ujutro u 07 sati. Zato kad govorimo o dnevnoj količini oborine, mislimo na oborinu koja je pala od prethodnog dana u 07 sati, do sljedećeg dana u isto doba. Zbroj svih dnevnih količina oborine u pojedinom mjesecu daje mjesečnu količinu, a zbroj svih dvanaest mjesečnih količina godišnju količinu oborine pojedinog mjesta.

Za razliku od temperature zraka, gdje već kod dnevnih temperatura govorimo o srednjoj vrijednosti, oborina je količinski element i tu govorimo o dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj količini oborine. Tek kad imamo desetgodišnje, ili dulje razdoblje, iz njega možemo jednostavnim računanjem srednjaka, odrediti srednje mjesečne i godišnje količine oborine.
Analiza srednjih mjesečnih i godišnjih količina oborine daje informacije o promjeni količine oborine iz mjeseca u mjesec, i na taj način karakterizira prosječne oborinske prilike nekog područja. Ako se uz to analiziraju i maksimalne dnevne količine oborine dobiju se informacije o ekstremnim količinama koje mogu pasti u jadnom danu.

Ako pada oborina u krutom obliku, najčešće su to susnježica i snijeg, u tom slučaju mjeri se količina oborine od otopljenog snijega i visina ukupnog i novog snježnog pokrivača. U našim geografskim širinama vrijedi da u prosjeku visini snijega od 1 cm odgovara količina oborine od 1 mm (1 litra oborine na m²).

Srednja godišnja količina oborine za promatrano razdoblje iznosi 815,5 mm. No u pojedinim godinama količine mogu biti znatno ispod ili iznad ove srednje vrijednosti, odnosno u ovom nizu podataka kretale su se od 552,6 mm (1971. god.) do 1114,8 mm (1972. god.). Najviše oborine u prosjeku pada u lipnju 89,5 mm, tj. to je najkišovitiji mjesec u godini. Srednje mjesečne količine oborine u pojedinim godinama u lipnju kreću se 37,1 mm do čak 166,9 mm. U prosjeku, najmanje oborine 44,7 mm, ima u veljači, no i tu je raspon izmjerene oborine jako velik i kretao se od 10,7 mm (1976. god.) do 127,6 mm (1969. god.).

Puno oborine može se očekivati i u kolovozu te zatim u studenom (u oba mjeseca srednje vrijednosti su iznad 80 mm).
Najveća količina oborine u jednom danu izmjerena je u kolovozu 1970. godine i iznosila je 116,5 mm. lako je lipanj najkišovitiji mjesec, to ne znači da se samo u tom mjesecu javljaju jako velike dnevne količine oborine. Podaci pokazuju da nema neke pravilnosti u njihovu pojavljivanju, iako se češće javljaju u toplom dijelu godine.
U prosjeku u Virovitici ima 95 dana godišnje s oborinom, odnosno dana kada je količina oborine bila veća ili jednaka 1,0 mm. Najveći broj takvih dana zabilježen je u lipnju, najkišovitijem mjesecu (10 dana), no samo dan manje ima travanj.
Pojava i zadržavanje snijega na tlu moguća je od listopada do travnja. Godišnje ima 29 dana kada je visina snježnog pokrivača veća ili jednaka 1 cm. Najviše dana sa snježnim pokrivačem ima u siječnju (11 dana), a zatim dolaze veljača i prosinac sa 7 odnosno 6 dana. Najveća visina snijega, 68 cm, izmjerena je u siječnju 1967. godine.

Relativna vlažnost zraka

Postoje različite mjere za vlažnost zraka, no ovdje ćemo spomenuti samo relativnu vlažnost zraka izraženu u postocima. Prema mjerenjima u posljednjih tridesetak godina prosječna relativna vlažnost visoka je i iznosi 82%. Godišnji hod relativne vlažnosti, odnosno promjena iz mjeseca u mjesec, prilično je pravilna. U jesen i zimi, kad u zraku ima dosta vodene pare, a temperatura je niska, relativna je vlažnost visoka, zrak je često zasićen vodenom parom i vrijeme je često maglovito. U kasno proljeće i ljeti vrijeme je toplo i zbog toga je relativna vlažnost smanjena. Od rujna do ožujka relativna vlažnost veća je od 82%, a od travnja do kolovoza niža je od 80%.

Naoblaka

Za određivanje naoblake ne postoji instrument, već se količina oblaka na nebu procjenjuje, i izražava u desetinama neba prekrivenog oblacima. Najoblačniji dio godine je kasna jesen i zima kada je u prosjeku više od sedam desetina neba pokriveno oblacima, a najoblačniji mjesec je prosinac. Od svibnja do rujna manje od polovice neba pokriveno je oblacima, a najmanje oblaka ima u srpnju.
Vedrim danom nazivamo dan kada je manje od dvije desetine neba prekriveno oblacima, i ima ih prosječno 82 godišnje. Najviše vedrih dana ima ljeti, kada je od srpnja do rujna više od deset takvih dana mjesečno. Najmanje ih ima zimi, u prosincu i siječnju, kada ima manje od pet dana mjesečno.
Oblačnih dana (srednja dnevna naoblaka veća od 8/10) ima najviše krajem jeseni i početkom zime, kada ih prosječno ima više od 15, a najmanje ih je ljeti (srpanj, kolovoz) kada ih ima manje od 5 dana mjesečno.

Vjetar

Da bismo govorili o vjetru, moramo znati o njemu dva podataka. Iz koje strane svijeta vjetar puše (smjer vjetra) i brzinu kojom vjetar puše (m/s) ili jačinu kojom vjetar puše (bofori). Ovdje su analizirani podaci dobiveni vizualnim motrenjem vjetrulje tri puta na dan (07, 14, i 21 sat), a brzina je onda određena prema uobičajenoj formuli. Smjer i jačina vjetra, odnosno brzina, dobiveni na ovaj način daju nam vrlo grubu i uopćenu sliku o razdiobi vjetra, no ipak je to prosječna slika strujanja nad nekim područjem.

Najčešće vjetar puše iz jugozapadnog smjera (SW), najrjeđe iz jugo-jugoistočnog, dok su ostali smjerovi podjednako česti. O ovoj činjenici bi trebalo voditi računa pri prostornom planiranju, naročito smještaju raznih proizvodnih pogona, koji mogu onečišćavati zrak i smjestiti ih tako da onečišćenje ne dolazi u grad. Srednje brzine po pojedinim smjerovima ne prelaze 3 m/s. Najveće izmjerene brzine za pojedini smjer ne prelaze 16 m/s i pripadaju smjerovima sjever-sjeverozapad i sjeveroistok (NE). Razdioba čestina smjera vjetra (u promilima) prikazana je na slici 1.

Pojava tuče, grmljavine, mraza, magle i olujnog vjetra

Uz sve do sada navedene meteorološke elemente interesantno je pogledati i neke karakteristične pojave, kao što su tuča, grmljavina, magla, mraz i dani s olujnim vjetrom.
Tuča je relativno rijetka pojava i javlja se samo u proljetnim i ljetnim mjesecima, od ožujka do kolovoza, i to prosječno jedan dan svake druge godine. Uz tuču, obično se javlja i grmljavina, koja se također najčešće javlja od travnja do rujna, a u ostalom dijelu godine to je vrlo rijetka pojava. Godišnje prosječno ima 12 dana s grmljavinom, s tim da od lipnja do kolovoza ima više od dva takva dana.
Mraz se može javiti od rujna do svibnja iako ne podjednako često u svim spomenutim mjesecima. Prosječno u godini ima 53 dana s mrazom, a najviše dana ima u prosincu 12. Za poljoprivredu je najopasniji kasni proljetni i rani jesenski mraz.
Magla se javlja cijele godine, zimi je češća, a ljeti je to vrlo rijetka pojava. Od listopada do veljače ima obično pet do šest dana s maglom. Prosječno godišnje ima četrdesetak dana s maglom, i najviše ih je u listopadu, prosječno osam.
Dani s olujnim vjetrom (jačina vjetra jednaka ili veća od 8 bofora) odgovara brzini vjetra od 18.9 m/s ovdje je prilično rijetka pojava i javlja se jednom u deset godina.

Tip klime u Virovitici

Prema najpoznatijoj i najviše rabljenoj Koppenovoj klasifikaciji klime ovo područje ima umjereno toplu kišnu klimu, bez izrazito sušnog razdoblja, pri čemu je zima najsuši dio godine, a maksimum oborine je u lipnju.

Klimatska formula kojom se predočava klima ovog područja ima sljedeći oblik: Cfwbx”.

Slovo C označava veliku skupinu umjereno toplih kišnih klima kakve vladaju u velikom dijelu umjerenih širina, uz uvjet da je srednja temperatura najhladnijeg mjeseca između -3 °C i +18 °C. Srednja temperatura najhladnijeg mjeseca je -0,3 °C što je više od najniže granice u toj skupini.
Oznake f  i w  govore o razdiobi oborine tijekom godine.
Slovo f  znači da nema izrazito suhog razdoblja, a slovo w  da je najsuše razdoblje zimi.
Slovo b  odnosi se na srednju temperaturu najtoplijeg mjeseca koja je niža od 22 °C, i više od četiri mjeseca u godini imaju srednju temperaturu višu od 10 °C. Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca na ovom je području oko 21 °C, što upućuje na svježa ljeta, a čak sedam mjeseci u godini ima srednju temperaturu višu od 10 °C (od travnja do listopada).
Oznaka x”  govori o pojavi glavnog maksimuma oborine u lipnju i sporednog u kasnu jesen u studenom.

Literatura

Penzar, B., I. Penzar, 1978: Razvoj mreže meteoroloških stanica u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Republički hidrometeorološki zavod SR Hrvatske, Zagreb
Penzar, I., B. Grisogono, 1984: Geofizičke osobine virovitičkog kraja. Virovitički zbornik, 1234, str. 61-72
Penzar, B., i suradnici, 1996: Meteorologija za korisnike. Školska knjiga i Hrvatsko meteorološko društvo, 274 str., Zagreb
Sijerković, M., 1996: Pučko vremenoslovlje, Otvoreno sveučilište, Zagreb

[hr COLOR=”red”]

Na meteorološkoj postaji u Antunovcu (jugozapadna periferija Virovitice) meteorološka mjerenja provodila su se od 1950. kroz narednih 40 godina uz manje prekide. Mjerenja na ovoj postaji obavljali su Roko Škrlin i Dubravka Kokot.

Od 1995. meteorološka mjerenja za područje Virovitice provode se kraj vodocrpilišta Bikana (“Virkom” d.o.o.), na sjeverozapadnoj periferiji grada. Mjerenja redovito obavljaju: Danijel Ivčević, Stjepan Maloča, Marijan Žagar, Milan Škvarić, Tihomir Bodo i Miroslav Feketija, pod nadzorom dipl. ing. Slavka Kepeca u suradnji s Državnim hidrometeorološkim zavodom u Zagrebu.

prof. Zlatko F. Kovačević

Natrag…

[hr COLOR=”#6495ed”]