PHA asteroid 7482 (1994 PC1)

Orbita asteroida 7482 (1994 PC1)

Dana 18. siječnja 2022. godine u blizini našeg planeta proletio je jedan asteroid za kojega kažu da je potencijalno opasan po nas. Otuda mu i oznaka PHA (Potentially Hazardous Asteroid) i NEO (near-Earth object). Otkrio ga je Robert McNaught iz zvjezdarnice Siding Spring Observatory u Australiji, 9. kolovoza 1994. godine. Ovaj kameni asteroid veličine 1,3 kilometara spada u skupinu Apollo asteroida.

Baš prikladno, snimio sam ga iz zvjezdarnice Apollo. 🙂

Apollo ili Apoloni su skupina asteroida ili planetoida kojima se periheli nalaze unutar Zemljine putanje, a afeli u glavnom planetoidnom pojasu (asteroidni pojas). Neki prilaze vrlo blizu Zemlji, pa je moguće da uđu u njezinu atmosferu ili padnu na površinu. Apolon (1862 Apollo) je planetoid koji je 24. travnja 1932. otkrio njemački astronom Karl Wilhelm Reinmuth. Nazvan je po Apolonu, grčkom bogu Sunca i svjetlosti i po njemu je cijela ta skupina asteroida tako i nazvana.

No, asteroid 7482 (1994 PC1) za sada ne predstavlja opasnost po naš planet. Vrebao sam ga već neko vrijeme, čekajući da nam se približi kako bih ga snimio. To se i dogodilo, 18. siječnja 2022. godine približio nam se na 1,9 milijuna kilometara što je samo oko 5,3 puta dalje od Mjeseca. Sjaj mu se povećao na 10,2^m pa ga nije bilo teško uočiti. Naravno, ne okom ili dvogledom neko kroz teleskop. Jurio je brzinom od oko 70.000 kilometara na sat, odnosno oko 19,56 kilometara u sekundi.

Da bih ga snimio trebao sam se opremiti točnim efemeridama, podacima o njegovom položaju i sjaju. Kada sam ih upisao u računalo teleskopa, dalje je bilo lako. Asteroid se nalazio u zviježđu Kita i jurio je doista brzo. Za razliku od snimanja JWST teleskopa koji je išao vrlo sporo, ovaj je asteroid naprosto tutnjao kroz vidno polje teleskopa. Vidite to na astrofotografijama i u videu. Već na 10 sekundi ekspozicije vidio se u obliku crtice među zvijezdama. Zvijezde za umjeravanje bile su Menkar u zviježđu Kita i Hamal u zviježđu Ovna.

U jednom trenutku mi je čak pobjegao. Nisam ga mogao naći. Dok sam za potrebe obrade snimaka snimao darkove i biase, on je u međuvremenu odjezdio i teleskopi ga nisu mogli pronaći. Što se dogodilo? On je po deklinacijskoj osi iz minusa prešao u plus, a ja sam ga tražio pod minusom i nikako ga naći. Rektascenzijska os je bila ispravna. Kada sam shvatio da RA nije više minus nego je plus, sve se posložilo i asteroid se vratio u vidno polje teleskopa. 🙂

U dnevnik sam upisao: Vedro, slika jasna. Asteroid se jasno vidi. Vrlo je brz. Snimao sam ga na 40 sec. i 20 sec. i ostavlja dugi trag, na 10 sec. je još uvijek u obliku crtice, a na 5 sec. je točkica. Mjesečina, Mjesec je na 99,2 % osvijetljenosti. Bez vjetra. Magnituda asteroida je 10,27.

Trebalo mi je eto, nekoliko dana da tu hrpu snimaka obradim i posložim, od njih napravim završne astrofotografije i to sve skupa još pretvorim u video. Napokon sam završio i na vama je da to pregledate i slobodno u komentarima tu ispod članka napišite što mislite o svemu tome.